uto - 27.06.2006
...
""Što bi bilo da je bilo?" , to se svatko pita,
Da'l bi život bio burek ili puka pita.
Al' malo kome uspijeva otkrit tajnu malu:
Živi se u prezentu, ne u kondicionalu."
(Borivoj Radaković, iz knjige Ne, to nisam ja)
...ono što je možda ja...
u nepodnošljivoj klimi vlastitog
nesnalaženja
udaraš u zrcalo pokušavajući dozvati
sliku koju si izgubio,
a ovu s druge strane
refleksivne površine ne prepoznaješ.
kad neočekivano u trenutku koji
ti bježi iz sjećanja
postaneš netko drugi,
pa iz ruku pustiš stare ptice koje
će te zauvijek progoniti kao sjenovite zamke,
... ne pitaj me tko si, jer se bojim da
si moj odraz koji sam zaboravila...
k-pax
Da'l bi život bio burek ili puka pita.
Al' malo kome uspijeva otkrit tajnu malu:
Živi se u prezentu, ne u kondicionalu."
(Borivoj Radaković, iz knjige Ne, to nisam ja)
...ono što je možda ja...
u nepodnošljivoj klimi vlastitog
nesnalaženja
udaraš u zrcalo pokušavajući dozvati
sliku koju si izgubio,
a ovu s druge strane
refleksivne površine ne prepoznaješ.
kad neočekivano u trenutku koji
ti bježi iz sjećanja
postaneš netko drugi,
pa iz ruku pustiš stare ptice koje
će te zauvijek progoniti kao sjenovite zamke,
... ne pitaj me tko si, jer se bojim da
si moj odraz koji sam zaboravila...
k-pax
27. lipanj 2006 16:08:00
| (5) komentara
"Istinite laži" su učinile svoje, čini mi se...?
nije to odjednom nastalo, al ima udjela i literatura, i ogledalo u knjižnici u kojoj prečesto prebivam, a i ovo sunce.
super je taj currie, ja mu i mail poslala
e pa vidim da blog živi i dalje, super! kad dolaziš u pž? pozdrav!
eeee, to je odlično pitanje!kad stižem... pa, 15.definitivno, a dotad-nemam blage. imam jedan bitan uvjet s kojim se još natežem.
pet - 09.06.2006
...
" Od nje nikada ništa
ne možeš sakriti.
Ako je jedan od loših
dana, ona prilazi i
grli te s leđa. Pripija
se uz tebe, naslanja
glavu na lijevu
lopaticu i kaže:
"Nikada ne možemo
nikoga poštedjeti
patnje. Zato sam
neizrecivo umorna."
Krešimir Pintarić
Kako si?
.............
ne odgovaraj onako
kako su oduvijek svi očekivali
od tebe, od mene
..................
Dobro!
zagledaj se unutra
i razmisli o jučer, o danas
emocije koje pronađeš
ne nazivaj imenom, ...
prenesi ih u riječi
koje će mi pomoći
da se smijem ili plačem
s tobom.
k-pax
9. lipanj 2006 16:25:00
| (2) komentara
književne večeri...
dobra mi ona prva
uto - 30.05.2006
Što činimo... i za koga?
The age demanded that we sing
And cut away our tongue.
The age demanded that we flow
And hammered in the bung.
The age demanded that we dance
And jammed us into iron pants.
And in the end the age was handed
The sort of shit that it demanded.
Ernest(Miller) Hemingway
Tramvaj
ako dovoljno dugo stojiš na istom mjestu,
možda se na kraju i navikneš na pogled u prazno...
riječi napisane usred čekanja na tramvajskim stanicama
možeš baciti u vjetar...
onaj kojeg vidiš u daljini ne nosi na čelu
kvadrat s tvojim brojem, ali... uđi ako se zaustavi ispred tebe,
jer sljedeći kasni...
pogled kroz prljavo staklo iznutra neprestano se mijenja...
možda u ringišpilu boja prepoznaš nečije lice... možda lica ostanu bez sadržaja...
ako ti bude teško, sjeti se praznine koja je ostala iza tebe i gledaj u prizore s druge strane prozora... sreća je emocija koja se može vježbati.
k-pax
And cut away our tongue.
The age demanded that we flow
And hammered in the bung.
The age demanded that we dance
And jammed us into iron pants.
And in the end the age was handed
The sort of shit that it demanded.
Ernest(Miller) Hemingway
Tramvaj
ako dovoljno dugo stojiš na istom mjestu,
možda se na kraju i navikneš na pogled u prazno...
riječi napisane usred čekanja na tramvajskim stanicama
možeš baciti u vjetar...
onaj kojeg vidiš u daljini ne nosi na čelu
kvadrat s tvojim brojem, ali... uđi ako se zaustavi ispred tebe,
jer sljedeći kasni...
pogled kroz prljavo staklo iznutra neprestano se mijenja...
možda u ringišpilu boja prepoznaš nečije lice... možda lica ostanu bez sadržaja...
ako ti bude teško, sjeti se praznine koja je ostala iza tebe i gledaj u prizore s druge strane prozora... sreća je emocija koja se može vježbati.
k-pax
30. svibanj 2006 17:04:00
| (9) komentara
nekad stvarno pogodiš, skroz pogodiš - u žicu...
U čelo :-D
ili prošetaj, zdravije je
"sreća je emocija koja se može vježbati" - ne slažem se, a mislim da ni ti, samo što si to tako napisala. A možda sam u krivu? Ma kažem ti, ti tramvajusi samo deprimiraju. I busevi također... A para za taksi se nema... Mislim da bi to tek bilo romantično,a?
eeee, schmyseru, previše razmišljaš... i ponekad samo u jednoj dimenziji... možda tramvaj nije samo tramvaj(sjeti se da se ja u tramvajima jako rijetko vozim, jer kartu nemam i ne želim je kupiti). tramvaj je metafora. obrati malo pažnju i na glavni naslov, a i na pjesmu ispred moje, onu ernesta hemingwaya... često radimo stvari koje nam možda i nisu prvi izbor u životu, a zapravo nismo sretni... ali neki od nas to nikad ne shvate, ili si to taje dok ih iznutra izjeda... takvi ljudi me ponekad zaintrigiraju... i, zapamti- nisam ja totalno prisutna u svemu što pišem- nego se ponekad stavljam u pozicije drugih ljudi čije sam priče čula ili osjetila ... razmisli malo o tome. pozdrav
devijacijo- znaš da se ti i ja razumijemo...obostrano... to nam je odavno poznato :)
1. dio - komentar na stih
2. dio - nevezano za pjesmu, samo me je tramvaj iz pjesme podsjetio na onaj pravi.
znam da ne voliš javni voz (kao ni ja). ma nisam ja tak ozbiljan, iako se nekad čini (a za to dakle služe smajlići koje ja, bedak, zaboravio stavit, hehe). A i ne bih nikad interpretirao tvoje stihove ovako javno. Tek da se zna :-). Ajde uživaj, šaljem ti veliku pozdravčetinu ( s malo kečapa) ;-)
:)
čuo sam se s Turistom i nagovaram ga da dođe ovaj vikend u os (i ti si pozvana, naravno). Ak bude došo, pošaljem cd. A ti si sljedeći vikend u pž? Pa ja tad dolazim u zg, 100%. Baš se mimoilazimo. al dobro, čujemo se još
imaš mail ;-)
veliki pozdrav!
sub - 27.05.2006
Zašto bi netko htio znati više o tebi!
Ja nisam ja.
Ja sam taj
što hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada vidim,
i kojega, katkada zaboravim...
Juan Ramon Jimenez "Ja nisam ja"
To su ti ljudi... u prolazu.
Pokraj mojih očiju svakodnevno na desetine-stotine sudbina prolazi...i odlazi.Možda upravo o njima pišem priče,pjesme... a lica im se i ne sjećam, u zjenice se nisam zagledala, i ne znam da nenamjerno možda kradem tuđe sudbine dok na papir nižem slova sa, kao mislim ja, samo svojim doživljajima.
Razmišljam o tome samo kad sam sama, nikad prilikom mimoilaženja s nepoznatima, i mislim- izostalo je prepoznavanje, nema na njihovim licima crta poznatih mom pogledu... a ne shvaćam da sam slijepa, jer ne gledaju samo oči... oči gledaju i vide najmanje.
Gibamo se bez pravca, kao slijepe molekule koje udaraju o neprozirne stijenke, pa se odbijaju u nepoznatom smjeru i prolaze jedne pokraj drugih, sudaraju se, a ne vide... prepoznavanje je riječ ispunjena prazninom...
k-pax
Ja sam taj
što hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada vidim,
i kojega, katkada zaboravim...
Juan Ramon Jimenez "Ja nisam ja"
To su ti ljudi... u prolazu.
Pokraj mojih očiju svakodnevno na desetine-stotine sudbina prolazi...i odlazi.Možda upravo o njima pišem priče,pjesme... a lica im se i ne sjećam, u zjenice se nisam zagledala, i ne znam da nenamjerno možda kradem tuđe sudbine dok na papir nižem slova sa, kao mislim ja, samo svojim doživljajima.
Razmišljam o tome samo kad sam sama, nikad prilikom mimoilaženja s nepoznatima, i mislim- izostalo je prepoznavanje, nema na njihovim licima crta poznatih mom pogledu... a ne shvaćam da sam slijepa, jer ne gledaju samo oči... oči gledaju i vide najmanje.
Gibamo se bez pravca, kao slijepe molekule koje udaraju o neprozirne stijenke, pa se odbijaju u nepoznatom smjeru i prolaze jedne pokraj drugih, sudaraju se, a ne vide... prepoznavanje je riječ ispunjena prazninom...
k-pax
27. svibanj 2006 23:10:00
| (1) komentara
Mislim da je najljepši dio svega upoznavanje... u upoznavanju je prepoznavanje sadržano u fragmentima, ali samo za sebe ne zna za gravitaciju.
sub - 20.05.2006
just maybe, i'm crazy
"Ti i ja kao da živimo u prazninama
između pragova željezničke pruge."
Ivana Bodrožić
Iza stakla možda ipak stoji netko
tko te gleda,
tko te vidi.
Razbijene stvari posložit ćemo ponovno...
odozdo se vide krošnje drveća
kroz koje se probija slika neba...
i svjetlo.
Utisnut ćeš se u nekog
ako ga dovoljno čvrsto držiš u rukama...
žmiriš...i dišeš...
k-pax
između pragova željezničke pruge."
Ivana Bodrožić
Iza stakla možda ipak stoji netko
tko te gleda,
tko te vidi.
Razbijene stvari posložit ćemo ponovno...
odozdo se vide krošnje drveća
kroz koje se probija slika neba...
i svjetlo.
Utisnut ćeš se u nekog
ako ga dovoljno čvrsto držiš u rukama...
žmiriš...i dišeš...
k-pax
20. svibanj 2006 19:04:00
| (6) komentara
"razbijene stvari posložit ćemo ponovo" - to su riječi koje mi trebaju i koje nešto znače 8bar meni) :-) pozdrav
Jednostavno lijepo.
malo smo zaljubljeni, a? :-) neka, neka, tako treba! aj veliki pozdrav!
p.s. trenutno nemam baš vremena za pisat neki pametni post, a i malo se razbolio tak da mi se ni neda, hehe
ne govorim to ja nego lirski subjekt govori... eto- to ti je problem, što ljudi to tako doživljavaju, al dobro, ajde- nije da nisam ok... ozdravi brzo- čujemo se :)
ma ok, znaš da se ja volim zezat. a i da ne bih takve stvari pisao ovako javno. eh da, naš zajednički prijatelj izbjegava pž, draži su mu tamo neki vulkani u italiji, tako da smisliš nekog drugog posrednika za smithse... ajde pozdrav!
jesa ti govorila o laganju...
sri - 10.05.2006
stvari u nama
I'm nobody!Who are you?
Are you nobody, too?
Then there's a pair of us- don't tell?
They'd banish us, you know.
How dreary to be somebody.
How public, like a frog
To tell your name the livelong day
To an admiring bog!
Emily Dickinson "I'm nobody!Who are you"
***
topiš se
u rukama... tuđim
kosa ti se zaplela
u nečije prste
tu je...
ne možeš
pogledati
u drugi par očiju
od otežalih emocija
koje su došle...
bez očekivanja
strah je ovdje...
s vama
nastanio se u oblaku
koji vam plovi iznad
glava...
dok ti oči lutaju
drugim horizontima
dva koluta preko puta
gledaju te...
i vidiš svoju sliku
u plavetnilu
na trenutak...
dok ponovno ne otploviš
na drugu stranu
na stropu nema odraza
ni sjena
jutro je...
i smijete se skupa
k-pax
Are you nobody, too?
Then there's a pair of us- don't tell?
They'd banish us, you know.
How dreary to be somebody.
How public, like a frog
To tell your name the livelong day
To an admiring bog!
Emily Dickinson "I'm nobody!Who are you"
***
topiš se
u rukama... tuđim
kosa ti se zaplela
u nečije prste
tu je...
ne možeš
pogledati
u drugi par očiju
od otežalih emocija
koje su došle...
bez očekivanja
strah je ovdje...
s vama
nastanio se u oblaku
koji vam plovi iznad
glava...
dok ti oči lutaju
drugim horizontima
dva koluta preko puta
gledaju te...
i vidiš svoju sliku
u plavetnilu
na trenutak...
dok ponovno ne otploviš
na drugu stranu
na stropu nema odraza
ni sjena
jutro je...
i smijete se skupa
k-pax
10. svibanj 2006 22:11:00
| (12) komentara
I am someone
doobaaar..post...naravno..
;)
Ja sam negdje duboko ispod površine.....
.....obitavam potiho..
...davno sam razotkrila svoje kosti
....sad se smijem cak i kad sam budna
e nikak da te pitam (zapravo pitam te svaki put, ali eto) jesi poslušala na kraju Amebix, što sam ti spržio prije? zanima me, jer sam mislio da sam time pogodio tvoj ukus :-). a spržim ti i M.I.A. ako hoćeš, al ne znam hoće ti se žanrovski svidjet... a možd i hoće ;-)
previse je oblaka u zadnje vrijeme..
schmyseru, pa slušala sam svašt što si spržio- mislim da sam ti dojam o njima čak i rekla, a nju sam slušala- skinula s neta...nije žanrovski moj ukus, ali kako obraćam pažnju i na riječi- dobila je plus kod mene... ni faithless nisu moj ukus, pa me je mass destruction totalno pogodila u pozitivnom smislu i preslušala sam ju tisuću puta...
e skužio sam da su ti rupe između postova sve veće, daj piši malo ;-)
:) ko mi kaže!
E, mogu ja ovaj tvoj doživljaj upotrijebiti u svom seminaru kao protutežu feminističkom iščitavanju teksta? Draže mi je to nego da govori o cijelom ženskom rodu koji je 'nobody'... ma ne pitaj... odgodit ću taj seminar za idući tjedan
mala,lovim te posvuda,nikako da te najdem.gle,onaj naš poslić zajednički je jako važan. čitam te,čitam,još uvijek mi je motor najbolji.ovo ti je odlično,iako ja više volim eksplicitno.razlog smješka...hm...toga mi treba u životu...valjda znaš tko sam i na što mislim.
:) znam, znam- evo, obećavam, u srijedu ćeš ih imat! javim ti porukom...pozdrav!i...hvala na komentaru!
nešto smo zaštekali svi ovi dana,a...?slaba nam je inspirejšn,što gledano s druge strane i nije tako loše :)
et,sam da te pozdravim ovak virtualno prije neg se večeras razularimo.. ;)
pet - 05.05.2006
...
"To na slici je kutija za igračke, ali kad hoću, ona prestaje biti kutija i postaje auto. Budim se rano dok svi još spavaju, u kockastu salvetu zamotam sendvič, pišem pismo, iako me nisu naučili slova; pismo je za njih, ali ga ne moraju pročitati." Miljenko Jergović, Mama Leone
Ako je dosadno, ponekad čitam knjigu, razmišljam ili gledam u strop, ako imam ugodnu podlogu ispod sebe poput kreveta, pa mi je pogled direktan-usmjeren prema gore. Gore vidim sve što poželim, ako mi mašta radi u tom monotonom trenutku...pa se izgubim...negdje. Izgubim se nekoliko puta dnevno i to se zove "Trenutak".Ne znam gdje sam,ali nisam tamo gdje ležim, ne vidim ono što gledam. U mom fokusu- neke sasvim nove stvari, nestvarne i divno čudne. Budi me neki zvuk izvana na koji se rasrdim, pa ulažem svu negativnu energiju ne bih li ga telepatski otjerala. Ako uspijem, šare na stropu ili slova u knjizi nisu poslije onoliko zanimljiva kao prije, ne mame da se u njih ponovno zadubim. Onaj zvuk još uvijek čujem iako ga više nema, odbija se o neke stijenke, rovari mi po glavi, tjera me da "izađem van"...i ponovno se pretvorim u najlonsku vrećicu punu sadržaja iz ovog svijeta, čije prozirne stijenke sve više pucaju.
k-pax
5. svibanj 2006 13:31:00
| (5) komentara
gledam i ja u svoje svjetove čija su vrata plafoni, zidovi, razbacane šare po prljavom staklu, kora od drveta...
:)razumijemo se
ha, pa ti otkrila transcedentalnu meditaciju... Svaka čast ;-)
odlučila sam buljiti..buljiti cijeli dan..bez zvukova..možda me moja mašta izvuče iz svega..jer moja vrećica je pukla..nije više mogla izdržati..sad sam tamo gdje me drugi ne mogu vidjeti i odlučila sam biti bez zastora ove dane..a kad se vratim nazad morat ću uskočiti u novu vrećicu jer ja više ne mogu..zbilja ne mogu..
a ja krpam najlon na svojoj vrećici :) da vidite šavova...
sub - 29.04.2006
zbogom, mjeseče!
Oh, what should I do,
I'm just a little baby
What if the lights go out
and maybe
And then the wind just starts to moan
Outside the door he followed me home.
Well goodnight moon
I want the sun
If it's not here soon
I might be done
No it won't be too soon 'till I say
Goodnight moon.
Shivaree "Goodnight moon"
I'm just a little baby
What if the lights go out
and maybe
And then the wind just starts to moan
Outside the door he followed me home.
Well goodnight moon
I want the sun
If it's not here soon
I might be done
No it won't be too soon 'till I say
Goodnight moon.
Shivaree "Goodnight moon"
***
Pokušavao ju je omotati nizovima
od lijepo složenih riječi,
dok se ona na krevetima prevare
davala drugima,
sakateći emocije pohranjene za njega,
bezuspješno skrivajući tupost,
koja se iskradala iz pogleda i kretnji
i izlagala očima drugih
koji ju ne znaše prepoznati.
Želio je pljunuti na strahove,
razvodniti nedoumice,
napraviti obruč oko emocija
da postanu i ostanu čiste,
što duže.
Pitanje je postoji li "zauvijek"...
ili je "zauvijek"emocija
koja prijeti kratkim rokom trajanja,
ali živi do svršetka
uronjena u sjećanje
kao madellaine kolačić
u čaj.
k-pax
Pokušavao ju je omotati nizovima
od lijepo složenih riječi,
dok se ona na krevetima prevare
davala drugima,
sakateći emocije pohranjene za njega,
bezuspješno skrivajući tupost,
koja se iskradala iz pogleda i kretnji
i izlagala očima drugih
koji ju ne znaše prepoznati.
Želio je pljunuti na strahove,
razvodniti nedoumice,
napraviti obruč oko emocija
da postanu i ostanu čiste,
što duže.
Pitanje je postoji li "zauvijek"...
ili je "zauvijek"emocija
koja prijeti kratkim rokom trajanja,
ali živi do svršetka
uronjena u sjećanje
kao madellaine kolačić
u čaj.
k-pax
29. travanj 2006 18:14:00
| (6) komentara
evo- napisala sam novi post...slušala sam opet ovih dana intenzivno "saundtrek" kill billa2...a citat je iz meni najdraže pjesme...riječi, glazba, ma sve skupa-super!
pozdravčić.... ;)
pa ja sam i htio reći da si ti LIJENČINA, dakle sa "I". Znaš ono, kad naglasiš I, znači LIIIIJENČINO! :-).
dobra pjesma, ajde budi mi pozdravljena!
:) hvala! pozdrav i tebi, poezičaru!;)
sve ostaje zauvijek...samo mi nismo svjesni...u svakoj stanici našega bića zapisana je potpuna povijest vrste...dakle, što je zauvijek - nešto na što ne obraćamo pažnju...
:) noma d! volim tvoje komentare
sub - 22.04.2006
:) Boli me đon!
Pusti da ti svira,
Duša gine od tišine.
I ne boj se buke!
To što svira, to su ruke. ("Ruke", D. Rundek)
Duša gine od tišine.
I ne boj se buke!
To što svira, to su ruke. ("Ruke", D. Rundek)
Moj noctturno
Slažem skulpture od prstiju
promatram njihove odraze
na stropu-igraju se.
Mali leptiri ulaze kroz prozor-
na svjetlu- sjene su im
velike ptice- ne bojim se.
Kiša ruši borove- čujem;
zadah jeseni- uspavljuje me.
Lomi se lišće pod rasutim kapljicama-
nestajem...
k-pax
promatram njihove odraze
na stropu-igraju se.
Mali leptiri ulaze kroz prozor-
na svjetlu- sjene su im
velike ptice- ne bojim se.
Kiša ruši borove- čujem;
zadah jeseni- uspavljuje me.
Lomi se lišće pod rasutim kapljicama-
nestajem...
k-pax
22. travanj 2006 16:05:00
| (9) komentara
nešto kao da imaš viška inspiracije ovi dana..štancaš postove ko luda..de men malo..
morat ću isprobat taj tajni recept..možd i men sine nešt.. :P
ajd..svaka čast..slagat ću ja prstima..uf..
užas,zvučim ko ona moja redovnica..
;)
Fascinantno :))
Kakva je teška osuda nečiji talent svesti na sposobnost 'ubrzanog štancanja postova', ali, nažalost, uzelo je maha u modernom društvu.Nema danas poznatije osobe koja oklijeva upoznati čitalaštvo sa svojim bezveznim životima, kao da nastoji otkriti 'recept' za taj vlastiti rags-to-riches trip, a zato ispaštaju oni koji zaista imaju nešto za reći.I zato, kad sljedeći put kod Oprah vidite neku silebriti kako maše friško isranom knjigom, a roboti u publici vrište u nepatvorenoj euforiji što su dobili nešto mukte (a i na Tiviju su); ugasite manipulatora u kutu i uzmite nešto kvalitetno za čitati.Npr. sabrana djela umjetnika pisane riječi i virtuozna govornika Davida Beckhama :-D
u jebote, ovaj zna šta priča (Ahab). Slažem se! A i pjesma je sexy!
Ahabe, pametni momče s tisuću nadimaka, svaki dan mi sve draže što si mi frend.Ostalima-puno hvala na komentarima i pozdrav velki!
"mutna svjetla kisovitog grada
ostala su iza nas
u meni pada i posljednja nada
da razumijes moj glas
niz staklo klize krupne kapi
i moje rijeci klize uz njih
kad bi se vratili posljednji sati
promjenit nesto da li uspio bi
a zao mi je nas
zao mi je snova ugaslih
nasih zelja glas
sad je tako dalek tako tih
a zao mi je nas
i zanam da neznam sebi prizanti
da nasih zelja jaz
i tebe i mene
od nas ce odvesti
zaustavljam se i otvaram vrata
s kisom su rijeci prestale
tvoj zadnji osmijeh zaklanja tama
a moj u meni zapinje
sve ono sto je bilo sve
sad u nista se zatvara
nazad krenem ne okrecem se
dok se noc u jutro pretvara
a zao mi je nas..."
a dalje ,što dalje!? stala si u zadnje vrijeme... :)
Slažem se,LIJENČINO!!!!
ljenčino-bez -ije. ma, napisala sam post nekidan i sve otišlo u klinac- obrisalo se.
pet - 21.04.2006
Ne znam zašto...
Jeff Bridges: "Imate li vi na K-Paxu odvjetnike, sudove, pravnike?
Kevin Spacey: "Ne."
Jeff Bridges: "Kako onda znate što je ispravno, a što ne?"
Kevin Spacey: "Svako živo biće u svemiru to zna."
Iz filma K-Pax
Kevin Spacey: "Ne."
Jeff Bridges: "Kako onda znate što je ispravno, a što ne?"
Kevin Spacey: "Svako živo biće u svemiru to zna."
Iz filma K-Pax
Motor
Misao je ostala
zaglavljena u uskoj rupetini
na betonskoj cesti
šupljih, beskorisnih
emocija.
Prsti se lome u pukotinama
zapinju o tupe klinove...
ostala je nedohvatljiva.
dok me gleda beživotnim
pogledom iz
sivila dubine,
sjedam na motor
I odlazim.
U daljine...
k-pax
Misao je ostala
zaglavljena u uskoj rupetini
na betonskoj cesti
šupljih, beskorisnih
emocija.
Prsti se lome u pukotinama
zapinju o tupe klinove...
ostala je nedohvatljiva.
dok me gleda beživotnim
pogledom iz
sivila dubine,
sjedam na motor
I odlazim.
U daljine...
k-pax
21. travanj 2006 21:00:00
| (5) komentara
odustajem, ne kužim 2%... ali lijepo je. pozdrav!
sljedeći put ću napisat upute za interpretaciju :)
sviđa mi se. ja bih u daljine....
posudit ću ti svoj motor, pa možemo skupa...u daljine... :)
E sad sam je pročitao kako treba,i veoma mi je jako dobra ;)) Treba taj motor što češće paliti.Zeznuto je to što ga većina uglavnom drži na zatvorenom preko zime te onda nema kuda...a biti konstantan je teško...a i tko šljivi čovjeka koji glumi isto raspoloženje..:)